Napredna terapija mezenhimskim matičnim stanicama

Individualno osmišljena stanična terapija za potporu regeneraciji tkiva i regulaciji upalnih procesa.
Provodi se isključivo na temelju stručne kliničke procjene.

Namijenjena je pacijentima s odabranim stanjima kod kojih standardni terapijski pristupi ne daju zadovoljavajuće kliničke rezultate ili su povezani s većim kliničkim, financijskim i organizacijskim opterećenjem.

Terapije MSC-om ne zamjenjuju standardno liječenje i provode se isključivo na temelju individualne liječničke procjene.
PODNESITE UPIT

Što su mezenhimske matične stanice?

Mezenhimske matične stanice (MSC) posebna su vrsta odraslih, nediferenciranih stanica koje imaju sposobnost prilagodbe potrebama okruženja u kojem se nalaze te potpore prirodnim procesima obnove u organizmu.

Danas se primjenjuju u naprednim terapijskim pristupima ponajprije zato što istodobno mogu regulirati upalu, utjecati na imunološki odgovor i poticati regeneraciju oštećenih tkiva. Njihova je prednost u tome što ne djeluju samo lokalno na simptome, već doprinose poboljšanju uvjeta u kojima se tkiva mogu učinkovitije obnavljati.

MSC terapija uvijek je individualno prilagođena i temelji se na stručnoj kliničkoj procjeni, budući da njezina učinkovitost ovisi o pravilnoj indikaciji i cjelovitom razumijevanju zdravstvenog stanja pacijenta.

Što je tehnologija i kako djeluje?

Mezenhimske matične stanice (MSC) odrasle su, još nediferencirane stanice koje se mogu dobiti iz različitih tkiva, poput koštane srži, masnog tkiva i drugih izvora. Njihova ključna značajka jest sposobnost reagiranja na okruženje u koje su unesene te, putem svojih bioloških signala, poticanja procesa cijeljenja i obnove.

Važno je razumjeti da MSC ne stvaraju nove organe i ne nadomještaju izravno oštećeno tkivo. Njihova uloga nije „izgradnja novog tkiva“, već stvaranje povoljnih uvjeta u kojima se organizam može učinkovitije regenerirati sam.

Glavni mehanizam djelovanja MSC-a jest takozvano parakrino djelovanje. To znači da stanice otpuštaju biološki aktivne tvari koje utječu na okolne stanice: reguliraju pretjerani upalni odgovor, podupiru funkciju imunološkog sustava, potiču stvaranje novih krvnih žila te smanjuju ožiljkavanje i staničnu degradaciju. Na taj način MSC pomažu uspostaviti ravnotežu u tkivu koje je zbog bolesti ili ozljede narušeno.

MSC nisu embrionalne matične stanice dobivene iz zametaka. Riječ je o odraslim stanicama koje ne zadiru u rani razvoj organizma i ne otvaraju etička pitanja povezana s embrionalnim izvorima. Upravo zbog svoje sigurnosti, prilagodljivosti i širokog spektra bioloških učinaka danas su među najčešće primjenjivanim staničnim terapijama u kliničkoj praksi.

Pročitajte više

Tijek terapije matičnim stanicama: koraci prema zdravlju

Terapija mezenhimskim matičnim stanicama (MSC) odvija se kroz jasan i pregledan slijed koraka, od prvog kontakta do praćenja nakon terapije.

*autologna – koriste se vlastite matične stanice pacijenta, koje se prikupljaju minimalno invazivnim zahvatom, pripremaju u sterilnim uvjetima te se potom apliciraju na ciljno mjesto ili sistemski;

*alogena – koriste se pažljivo odabrane i pripremljene donirane matične stanice kada je takav pristup stručno prikladniji.

1.

Oddaja povpraševanja

Prvi korak je oddaja povpraševanja preko spletne strani.

2.

Telefonski klic in usmeritev

V kratkem času vas kontaktiramo, preverimo osnovne informacije in vas, po potrebi, napotimo na obravnavo k zdravniku.

3.

Zdravniška presoja

Zdravnik opravi klinični pregled, pregleda dokumentacijo ter presodi, ali je terapija z MSC primerna za vaše stanje. V tem koraku se izključijo morebitne kontraindikacije in opredeli najprimernejši terapevtski pristop.

4.

Dogovor in izvedba terapije z MSC

V primeru pozitivne presoje se dogovori terapija MSC, ki je lahko avtologna ali alogenska *.Sam postopek je dobro prenašan, ne zahteva hospitalizacije in omogoča hiter povratek k vsakodnevnim dejavnostim.

5.

Spremljanje po terapiji

Po terapiji poteka spremljanje vašega počutja in odziva na zdravljenje, po potrebi z nadaljnjimi kontrolami ali prilagoditvami.
1
2
3
4
5

Podnošenje upita

Prvi korak je podnošenje upita putem mrežne stranice.

Telefonski poziv i usmjeravanje

U kratkom roku kontaktiramo vas, provjeravamo osnovne informacije te vas, prema potrebi, upućujemo na pregled kod liječnika.

Liječnička procjena

Liječnik obavlja klinički pregled, pregledava medicinsku dokumentaciju te procjenjuje je li terapija MSC-om prikladna za vaše stanje. U ovom se koraku isključuju moguće kontraindikacije i određuje najprikladniji terapijski pristup.

Dogovor i provođenje MSC terapije

U slučaju pozitivne procjene dogovara se MSC terapija, koja može biti autologna ili alogena. Sam postupak se dobro podnosi, ne zahtijeva hospitalizaciju i omogućuje brz povratak svakodnevnim aktivnostima.

Praćenje nakon terapije

Nakon terapije provodi se praćenje vašeg općeg stanja i odgovora na liječenje, prema potrebi uz daljnje kontrole ili prilagodbe terapije.

Terapijska područja u kojima se 
MSC najčešće primjenjuju

Terapija mezenhimskim matičnim stanicama (MSC) danas se primjenjuje ponajprije kod stanja u kojima kronična upala, degeneracija ili ponavljajuće ozljede usporavaju prirodnu regeneraciju organizma. MSC imaju najsnažniju potporu u ortopediji, sistemskom liječenju kroničnih upalnih stanja te onkologiji.

1. Ortopedija

Najčešća i klinički najprihvaćenija primjena

  • istrošenost koljenskog i kuknog zgloba
  • ozljede hrskavice, ligamenata i tetiva
  • sportske ozljede
  • odabrani degenerativni problemi kralježnice

Cilj: smanjenje upale, ublažavanje boli, poboljšanje pokretljivosti te potpora regeneraciji tkiva.

2. Sistemsko liječenje kroničnih upala

Kada bolest ne zahvaća samo jedno područje

  • upalne reumatske bolesti
  • odabrana autoimuna stanja
  • kronična upalna stanja probavnog sustava

Cilj: regulacija imunološkog odgovora i smanjenje patološke upale u organizmu.

Terapija je namijenjena bolesnicima kod kojih je, nakon temeljite kliničke procjene, ocijenjena kao prikladna.

3. Ostalo

Ostala područja u kojima se MSC primjenjuju ili istražuju:

  • kronične rane – rane koje teško cijele, poremećeno cijeljenje
  • vaskularne bolesti – odabrana stanja s poremećenom mikrocirkulacijom
  • dermatologija – potporna regeneracija kože
  • maksilofacijalna i oralna kirurgija – regeneracija tkiva nakon zahvata

Onkologija

Hematoonkologija – informativno područje

MSC nisu terapija za liječenje raka. U području hematoonkologije primjenjuju se isključivo u potpornim ili istraživačkim kontekstima (npr. modulacija imunološkog odgovora, potpora nakon agresivnih terapija) te uvijek u okviru stroge kliničke procjene.

Terapija je prikladna isključivo za odabrane bolesnike i uvijek se provodi nakon temeljite kliničke procjene.

Pročitajte više

Broj stanica i okvirni troškovi terapije

Kod terapije mezenhimskim matičnim stanicama (MSC) ne postoji jedinstvena doza koja bi bila prikladna za sve pacijente. Konačan broj stanica i način primjene za svakog pacijenta uvijek određuje liječnik na temelju kliničke slike, indikacije i individualnog odgovora pacijenta.

Navedene vrijednosti predstavljaju okvirne raspone i ne znače jamstvo učinkovitosti niti standardiziranu terapijsku dozu. MSC terapija provodi se isključivo na temelju individualne liječničke procjene i ne predstavlja zamjenu za standardno liječenje. Konačna odluka o terapiji, broju stanica i cijeni donosi se nakon kliničke obrade.

MSC terapija ne predstavlja zamjenu za standardno liječenje, ali se u određenim slučajevima može primijeniti kao alternativni ili dopunski terapijski pristup kod pojedinaca kod kojih standardno liječenje nije provedeno, nije prikladno ili nije postiglo željeni učinak.

Pošaljite upit o MSC liječenju

Pošaljite upit o MSC liječenju te se prijavite za terapiju. Naš tim pružit će vam podršku na putu prema oporavku i boljem osjećaju.

POŠALJITE UPIT

Česta pitanja

OPĆENITO

Što su zapravo matične stanice?

Matične stanice posebna su vrsta stanica koje imaju dvije važne osobine: mogu se dijeliti i, u određenim uvjetima, razviti u specijaliziranije stanice. Osim toga, važne su i zbog međustanične komunikacije, jer mogu lučiti signalne molekule koje utječu na okolne stanice i procese u tkivu.

U suvremenoj medicini stanični pristupi primjenjuju se unutar jasno definiranih i reguliranih postupaka. Pri tome je ključno kakve su stanice, iz kojeg izvora potječu, kako su pripremljene i za koju se indikaciju koriste. Različite vrste staničnih terapija međusobno se razlikuju – prema mehanizmu djelovanja, namjeni i načinu primjene.

Važno je također razumjeti da pojam „matične stanice” u javnosti često označava različite stvari. U medicini ne govorimo o jednoj „univerzalnoj terapiji”, već o širem spektru pristupa, pri čemu uporaba mora uvijek biti stručno utemeljena i vođena od strane liječnika.

Što znači da je nešto ATMP?

ATMP (Advanced Therapy Medicinal Products) su napredni lijekovi za humanu primjenu koji se temelje na genima, tkivima ili stanicama. U ovu skupinu ubrajaju se, primjerice, somatske stanične terapije, tkivno inženjerstvo i genske terapije.

Za pacijenta to u praksi ponajprije znači sljedeće: takvi proizvodi podliježu strogo propisanim zahtjevima u pogledu kvalitete, sigurnosti, sljedivosti, dokumentacije i uvjeta primjene. Cilj ATMP regulatornog okvira jest osigurati da su postupci jasni, nadzirani i usmjereni na sigurnu kliničku primjenu.

Koja je razlika između „staničnih terapija” i „matičnih stanica” kao marketinškog pojma?

U praksi se pojam „matične stanice” ponekad koristi vrlo široko, što kod ljudi može stvoriti dojam da je riječ o jednoj jedinstvenoj metodi prikladnoj za gotovo sve. U stručnom smislu, međutim, ključno je nešto drugo: da je proizvod precizno definiran, pravilno klasificiran, standardizirano pripremljen i primijenjen u odgovarajućem kliničkom kontekstu.

Zbog toga se u medicini češće koristi pojam stanične terapije ili stanični/tkivni proizvodi, jer je precizniji i manje zavaravajući. Za mnoge takve proizvode regulativa propisuje da spadaju u ATMP (napredne terapijske lijekove), što podrazumijeva višu razinu nadzora te jasna pravila u pogledu kvalitete i sigurnosti.

Jesu li sve „stanice iz masnog tkiva / pupkovine / posteljice” automatski matične stanice?

Ne nužno. Takvi biološki izvori mogu sadržavati različite vrste stanica i često se radi o mješavinama. Važno je koje su stanice doista prisutne, kakav je njihov sastav, na koji je način materijal obrađen, kako je provjeren te koristi li se u skladu s važećom regulativom i kliničkim protokolima.

Zbog toga je u odgovornoj kliničkoj praksi uvijek potreban liječnički savjet i jasna dokumentacija koja omogućuje stručnu procjenu i sigurnu primjenu.

Zašto postoji toliko upozorenja u vezi s „neodobrenim” matičnim stanicama?

Zašto postoji toliko upozorenja u vezi s „neodobrenim” matičnim stanicama?
Zato što se diljem svijeta razvio tržišni prostor ponuda u kojem se stanične intervencije oglašavaju vrlo široko, ponekad i bez dovoljno znanstvenih dokaza ili odgovarajućeg nadzora. Regulatorna tijela i stručna udruženja stoga naglašavaju da se primjena mora odvijati unutar odobrenih okvira, u kojima su postupci standardizirani i jasno je definirano tko snosi odgovornost.

Ta upozorenja nisu usmjerena na odvraćanje pacijenata od medicine, već pomažu razlikovati ozbiljne, nadzirane pristupe od ponuda koje mogu obećavati previše, a pružati premalo transparentnosti.

Možete li mi reći hoće li mi to pomoći?

Najkorektnije i ujedno najkorisnije za vas jest da o tome odluči liječnik nakon pregleda. Kod staničnih terapija prikladnost uvelike ovisi o dijagnozi, stadiju bolesti, prethodnim terapijama, općem zdravstvenom stanju i vašim ciljevima.

Naša je uloga kao proizvođača osigurati da je stanični proizvod kvalitetan, sljediv i pripremljen u skladu sa standardima. O tome je li određena terapija za vas smislen izbor i kakva su realna očekivanja, najbolje vam može odgovoriti liječnik u klinici.

Što znači „sljedivost” kod staničnih proizvoda?

Sljedivost znači da je cjelokupan tijek materijala dokumentiran i nadziran – od izvora, obrade i testiranja do skladištenja i predaje klinici.

Za pacijenta je to važno jer sljedivost podrazumijeva transparentnost, dosljednost i višu razinu sigurnosti – uvijek je jasno što je korišteno, kako je pripremljeno i pod kojim uvjetima.

Zašto neki nude „matične stanice” za gotovo sve (koljena, autizam, pomlađivanje…)?

Zato što izraz zvuči uvjerljivo i zato što ljudi često traže nove mogućnosti. Problem je u tome što „jedna terapija za sve” u medicini gotovo nikada nije realna.

Ozbiljna medicina temelji se na tome da se terapija odabire prema dijagnozi, mehanizmu bolesti i dostupnim dokazima – zbog čega su univerzalna obećanja u pravilu znak da je potrebno biti oprezan i zatražiti jasna objašnjenja i odgovarajuću dokumentaciju.

Je li „minimalno manipulirano” važno?

Da. Razina obrade važna je jer utječe na to kako se proizvod regulatorno razvrstava i koji se standardi primjenjuju na pripremu, kontrolu kvalitete i primjenu.

U praksi to znači da, što je proces standardiziraniji i pravilno klasificiran, to su pravila i odgovornosti jasniji – što pacijentu pruža veću predvidljivost i sigurnosni okvir.

Mogu li matične stanice uzrokovati raka?

Ne. Stanične terapije koje se primjenjuju u reguliranoj i stručno vođenoj medicini nisu tumorigene.

U biologiji se gotovo nikada ne govori o apsolutnoj nultoj mogućnosti, no kod klinički primjenjivanih staničnih pristupa rizik od razvoja raka iznimno je malen i u praksi se ne očekuje. Upravo zato korištene vrste stanica precizno su definirane, pripremljene prema standardiziranim postupcima i primijenjene za jasno određene indikacije.

Za pacijenta to znači da se u pravilno vođenoj medicinskoj skrbi koristi pristup u kojem je sigurnost temeljno polazište i u kojem tumorigenost ne predstavlja klinički relevantan problem.

Je li „pomlađivanje” matičnim stanicama dokazano?

U medicinskom smislu stanične terapije razmatraju se unutar jasno definiranih indikacija, pri čemu se procjenjuju koristi i rizici. Tvrdnje o „pomlađivanju” česte su u javnosti, no struka ih u pravilu ne smatra standardnom medicinskom indikacijom.

Ako netko obećava „pomlađivanje” kao zajamčen učinak, razumno je zatražiti dokaze, protokole i informacije o regulatornom okviru.

Zašto je nužno da o indikaciji odlučuje klinika, a ne tvrtka?

Zato što je indikacija medicinska odluka koja zahtijeva stručnu procjenu, odgovornost za liječenje i praćenje pacijenta. Liječnik je taj koji može cjelovito procijeniti vaše stanje, objasniti dostupne mogućnosti i odabrati smislen terapijski put.

Tvrtka može osigurati kvalitetu proizvoda, ali ne može zamijeniti kliničku procjenu koja je temelj sigurne medicine.

Koji su tipični rizici kod neadekvatno reguliranih staničnih zahvata?

Kao i kod svakog medicinskog zahvata, postoje mogući rizici, zbog čega su pravilna provedba i nadzor ključni. Kod nedovoljno nadziranih postupaka u stručnoj literaturi opisane su komplikacije poput infekcija, imunoloških reakcija ili neželjenih lokalnih odgovora. Kod nekih neprovjerenih pristupa zabilježene su i ozbiljnije komplikacije, što je jedan od glavnih razloga zašto struka inzistira na reguliranim postupcima.

Najvažnija poruka za pacijenta jest sljedeća: kada se postupak provodi standardizirano i stručno, sigurnosni okvir znatno je snažniji – stoga je odabir odgovarajuće klinike i pravilnog terapijskog puta od presudne važnosti.

Kako vi kao tvrtka doprinosite sigurnosti, ako terapiju primjenjuje klinika?

Sigurnosti doprinosimo tako što osiguravamo strogu kontrolu kvalitete, sljedivost i nadzor proizvodnih postupaka u skladu s važećim standardima. To uključuje dokumentaciju, kontrole i postupke koji omogućuju transparentnost od izvora do predaje klinici.

Klinika je, s druge strane, odgovorna za medicinski dio: indikaciju, način primjene, praćenje, upute nakon zahvata i zbrinjavanje mogućih komplikacija. Takva je podjela uobičajena i razumna, jer svaki dio procesa zahtijeva drugačiju stručnost i odgovornost.

Postoje li „odobrene” matične stanice u medicini?

Da. Najpoznatiji primjer su hematopoetske matične stanice koje se koriste kod određenih bolesti krvi i dio su ustaljene medicinske prakse.

Osim toga, u tijeku je razvoj brojnih drugih staničnih terapija koje se primjenjuju unutar reguliranih okvira i postupno se procjenjuju u pogledu sigurnosti i učinkovitosti.

Za pacijenta je važno da se svaka terapija procjenjuje prema indikaciji i dostupnim dokazima, a ne isključivo prema tome naziva li se „matične stanice”.

Kako pacijent može prepoznati „crvene zastavice”?

Crvene zastavice su situacije u kojima nedostaje jasnoće ili stručne transparentnosti, primjerice:
● obećanja „zajamčenog uspjeha” ili „djeluje kod svih”
● izostanak jasne dijagnoze ili indikacije
● nedostatak objašnjenja tijeka postupka, ograničenja i realnih očekivanja
● nejasno podrijetlo ili opis stanica
● nedostatak dokumentacije o postupku
● pritisak na brzo plaćanje ili donošenje odluke

U dobroj praksi pacijent mora dobiti jasne informacije, vrijeme za razmišljanje i mogućnost postavljanja pitanja.

Što znači „klinička studija” u ovom kontekstu?

Klinička studija je kontrolirani istraživački okvir u kojem se sigurnost i učinkovitost procjenjuju sustavno, prema unaprijed definiranom protokolu, pod nadzorom etičkih povjerenstava i regulatornih tijela.

Za pacijenta to znači da se pristup ispituje na način koji omogućuje pouzdanije zaključke i bolju usporedbu s postojećim mogućnostima liječenja.

Jesu li infekcije realan rizik?

Infekcije predstavljaju potencijalni rizik kod svakog zahvata koji uključuje primjenu u tijelo, zbog čega su aseptični postupci, testiranja i klinički protokoli standardni dio sigurne prakse.

Kod pravilno vođenih postupaka upravo je taj sustav kontrola ono što rizike značajno smanjuje.

Što pacijent obično treba za prvi pregled u klinici?

Najčešće je korisno imati pripremljeno:
● kratak opis tegoba (kada su započele, što ih pogoršava ili ublažava)
● dijagnozu, ako postoji
● medicinsku dokumentaciju (npr. MR, RTG, laboratorijske nalaze)
● popis dosadašnjih terapija i njihov učinak
● popis lijekova, alergija i važnih bolesti

Klinika će vam obično dati točan popis ovisno o vašem slučaju, stoga je najbolje slijediti njihove upute.

Koji je „ispravan sljedeći korak” ako me zanima terapija?

Ispravan sljedeći korak jest stručni pregled i savjetovanje u klinici. Ondje liječnik procjenjuje je li pristup prikladan za vas, objašnjava realna očekivanja, tijek postupka, moguće rizike i alternative te predlaže daljnji plan.

To je najsigurniji i najsmisleniji način da dobijete jasan, individualno prilagođen odgovor – bez nagađanja i nejasnoća.
Pročitajte više

ORTOPEDIJA / KOLJENA / BOL

Koriste li se stanične terapije kod bolova u koljenu?

Da. U suvremenoj ortopediji stanične terapije se istražuju i u određenim kliničkim okruženjima također primjenjuju kod bolova u koljenu, ponajprije u vezi s degenerativnim promjenama, kroničnim upalnim stanjima i određenim ozljedama mekih tkiva.

Važno je naglasiti da se ne radi o univerzalnom rješenju za sve vrste boli, već o pristupu koji može biti prikladan samo za određene pacijente i uz jasno definiranu indikaciju. O prikladnosti uvijek odlučuje ortopedski specijalist nakon cjelovite procjene stanja.

Kako bi stanična terapija trebala djelovati kod koljena?

Znanstvena literatura opisuje da neke stanične populacije imaju prvenstveno parakrini učinak. To znači da otpuštaju signalne molekule koje mogu utjecati na upalne procese, staničnu komunikaciju i okolinu unutar zgloba.

Ovaj se mehanizam razlikuje od izravnog „popravka” ili nadomještanja oštećenog tkiva te je znatno složeniji nego što se to često pojednostavljeno prikazuje u javnosti.

Radi li se o liječenju artroze koljena?

Stanične terapije u nekim se slučajevima razmatraju kao dopunska mogućnost kod artroze koljena, osobito u ranim do umjerenim stadijima bolesti. Ne predstavljaju zamjenu za standardne ortopedske pristupe poput fizikalne terapije, prilagodbi načina života, lijekova ili kirurških zahvata.

Liječnik procjenjuje može li stanična terapija u konkretnom slučaju doprinijeti ublažavanju simptoma ili poboljšanju funkcije zgloba.

Obnavlja li se hrskavica?

Znanstvena literatura opisuje da neke stanične populacije imaju prvenstveno parakrini učinak. To znači da otpuštaju signalne molekule koje mogu utjecati na upalne procese, staničnu komunikaciju i okolinu unutar zgloba.

Ovaj se mehanizam razlikuje od izravnog „popravka” ili nadomještanja oštećenog tkiva te je znatno složeniji nego što se to često pojednostavljeno prikazuje u javnosti.

Znači li to da mogu izbjeći operaciju koljena?

To se ne može unaprijed predvidjeti. U određenim slučajevima liječnici razmatraju stanične terapije kao dio konzervativnog pristupa prije operacije ili kao potpornu opciju uz druge terapije.


Međutim, operativne indikacije temelje se na jasno definiranim kliničkim kriterijima i ostaju isključivo u nadležnosti ortopedskog specijalista.

Pomaže li i kod sportskih ozljeda koljena?

U znanstvenoj literaturi stanične terapije spominju se i u kontekstu ozljeda mekih tkiva, poput ligamenata, meniskusa ili tetiva. Međutim, akutne ozljede, kronične promjene i postoperativna stanja razmatraju se različito.

Stoga ne postoji jedinstven odgovor – odluka se temelji na vrsti ozljede, vremenu proteklom od nastanka i cjelovitoj kliničkoj procjeni.

Koliko dugo traju učinci?

Trajanje mogućih učinaka vrlo je različito i ovisi o indikaciji, primijenjenoj metodi, biološkom odgovoru pojedinca i pratećim mjerama (npr. rehabilitaciji).

U stručnoj literaturi opisani su različiti ishodi, stoga je važno o realnim očekivanjima uvijek razgovarati s liječnikom.

Jesu li rezultati trenutačni?

Ne. Ako dođe do poboljšanja, ono je obično postupno. Stanični pristupi djeluju putem bioloških procesa koji zahtijevaju vrijeme i nisu usporedivi s trenutačnim učinkom analgetika ili protuupalnih injekcija.

Koja je razlika između stanične terapije i PRP-a?

PRP (plazma bogata trombocitima) temelji se na trombocitima i faktorima rasta iz vlastite krvi. Stanične terapije, s druge strane, uključuju stanične populacije s drugačijim biološkim svojstvima. Odabir metode ovisi o indikaciji i kliničkoj procjeni.

Može li doći do pogoršanja boli?

Nakon zahvata može se pojaviti prolazna upala ili pojačana nelagoda, što je dio biološkog odgovora.
Liječnik vas mora unaprijed upoznati s mogućim tijekovima i načinom praćenja.

Moram li prije terapije napraviti MR ili RTG?

Često da. Slikovna dijagnostika omogućuje preciznu procjenu strukture zgloba i važan je dio odlučivanja o prikladnosti terapije.

Zašto terapija nekima pomaže više nego drugima?

Zato što postoji velika biološka varijabilnost. Odgovor ovisi o stadiju bolesti, načinu života, tjelesnoj težini, razini aktivnosti i brojnim drugim čimbenicima.

Je li terapija prikladna za „istrošena koljena”?

Prikladnost ovisi o brojnim čimbenicima, poput stupnja istrošenosti, poravnanja zgloba, stabilnosti, tjelesne težine, dobi, razine tjelesne aktivnosti i općeg zdravstvenog stanja.

Kod uznapredovale artroze često su potrebni drugačiji terapijski pristupi, što liječnik jasno objašnjava tijekom pregleda.

Je li terapija bolna?

Osjećaj tijekom i nakon zahvata individualan je. Način primjene, uporaba lokalne anestezije te moguće kratkotrajno nelagode dio su medicinskog protokola koji liječnik objašnjava pacijentu.
Većina pacijenata opisuje zahvat kao podnošljiv, no iskustva se mogu razlikovati.

Radi li se o jednokratnom zahvatu?

U nekim protokolima riječ je o jednokratnoj primjeni, dok je u drugima predviđeno praćenje ili ponavljanje zahvata.

Odluka se temelji na kliničkoj procjeni i individualnom odgovoru pacijenta.

Može li stanična terapija zamijeniti kortikosteroidne injekcije?

Stanične terapije nisu izravna zamjena za kortikosteroide. Riječ je o različitim terapijskim pristupima s različitim mehanizmima djelovanja.

Liječnik procjenjuje koji je pristup prikladan s obzirom na stanje zgloba, simptome i ciljeve liječenja.

Jesu li stanične terapije „prirodne”?

Riječ je o biološkim pristupima, no to ne znači da su bez rizika ili prikladni za svakoga. Kao i kod svih medicinskih postupaka, ključni su stručna procjena i nadzor.

Je li terapija prikladna za starije osobe?

Dob sama po sebi nije isključujući kriterij. Važniji su opće zdravstveno stanje, pokretljivost, pridružene bolesti i realna očekivanja pacijenta.

Mogu li nastaviti s uobičajenom fizikalnom terapijom?

U mnogim slučajevima fizikalna terapija važan je dio cjelovitog pristupa. O tijeku rehabilitacije i vremenskom okviru odlučuje liječnik.

Koji je realan cilj stanične terapije kod koljena?

Realni ciljevi su smanjenje boli, poboljšanje funkcije zgloba i kvalitete života. Stanične terapije nisu čarobno rješenje, već dio stručno vođenog terapijskog procesa.
Pročitajte više

Novosti iz svijeta naprednih staničnih terapija

Dobijte najnovije informacije o naprednim staničnim terapijama, istraživanjima i mogućnostima liječenja.

Pravni i regulatorni aspekt uporabe i proizvodnje matičnih stanica

Terapije mezenhimskim matičnim stanicama (MSC) spadaju među napredne oblike suvremene medicine te su u Europskoj uniji podložne strogoj regulativi, čija je glavna svrha osiguranje sigurnosti pacijenata. Saznajte više o pravnom i regulatornom okviru uporabe i proizvodnje matičnih stanica.

OTVORI DOKUMENT
crossmenu